Intervju sa Vesnom Pesic - O Meksiku
Meksikanci su ogromni nacionalisti, ali dobronamerni
“Siromaštvo u
Meksiku je ogromno, nezaposlenost je niska i postoji velika emigracija u SAD”
Kaktus ima
simboliku, gaji se, pravi se tekila. Ceo Meksiko nije Asketskog porekla, to je mešavina, Asteci su na severu. Meksiko jako neguje
kulturu i jako mnogo ima kulturnih spomenika, možete videti ljude koji
fizionomijom podsećaju na Asteke, a kada idete na jug to se menja.
Meksiko je
strašno različit.
Kada Vam danas neko spomene Meksiko, nakon
deset godina od kada ste bili ambasador koje su Vam prve asocijacije?
Meksiko je jedna
izuzetno živopisna zemlja. Prvo po intenzivnim bojama, Meksiko je velika
zemlja, prisutne su različitosti, krajevi ne liče jedni na drugi, zajednička je
Meksička kuhinja, ali ni ona nije standardizovana, ako vi negde jedete u
Montereju nešto što vam se strašno dopadne, npr. neke bombe od spanaća, vi
uopšte ne znate šta je to, ne možete da nađete na drugom mestu.
Turistička
destinacija, politika je živahna, glavna ulica u Meksiko Sitiju La reforma tu
svaki čas možete da stanete da demonstrirate i tražite nešto, političke svađe
su prisutne. Zanimljiv je ekonomski napredak Meksika. Intenzitet izgleda, kulturnih
spomenika, muzika. Fascinantno za jednu zemlju sa uličnim kriminalom, nemate
problem sa parkiranjem, nije nestalo
nikada ništa. Imate kontrast da vam stave pištolj na glavu, do toga
da imate sigurnost da vam neće opljačkati kola. Imate turističku sezonu koja traje 12 meseci, stalno
možete da idete u planine na severu i na plažu. Narod je ljubazan,
preterano, morate stalno nešto da pitate jer je veliki grad, 160 000 jedne vrste taksija, ni
taksi šoferi ne mogu da ga nauce, orijentišete se prema nekakvim
simbolima, čuvena su lutanja, mislite da se necete vratiti...
Na koji nacin je za vreme Vašeg ambasadovanja meksicka
vlada sprovodila mere za bolji život građana?
Ne postoji
potpuna nebriga o stanovništvu, ali u velikoj meri postoji. U lat. Amer. utisak je da je
socijalna struktura tvrda, preklapanje rasne i ekonomske strukture, imate mešane i bele, koji
tvrde da su direktno španskog porekla, oni pretežno drže bogatstvo. Marginalizovano je oko 60% stanovništva.
Oni će stalno pričati,
predsednici, o siromaštvu, ali je oligarhija i socijalna struktura takva da je to gotovo
nerešivo, 35% se npr. u Evropi troši na javno dobro-zdravstvo, obrazovanje, u Meksiku je to oko 10%
Ako se dogodi da
dete bude upucano, prva dama pomogne da mu bude plaćeno lečenje, socijalna
država je nerazvijena, veoma mali broj bogatih plaća porez.
Svim prijateljima koje sam tamo
upoznavala, njihova deca idu u privatne skole. IIA Unam je najveci državni
univerzitet. Ima, ali uglavnom je to prilično oštro stratifikovano društvo, siromaštvo ogromno.
Nezaposlenost niska. Velika je emigracija u SAD.
Meksiko bogat naftom?
Ne možete da
živite od nafte, imaju Pemeks državno preduzeće.
On će biti privatizovan, ali ne može da se živi samo od nafte, mora da
postoji proizvodnja, evo kakav je tigar od papira Rusija, čim je pala nafta
pogledajte na šta liči ekonomija, a daleko od toga da Meksiko ima toliko nafte.
Meksiko je strahovito korumpirana zemlja, pogotovo u Pemeksu, kao državnom
preduzeću, oni to ne daju, jer je SAD vršio pritisak na privatizaciju, ali ne
verujem da sad hoće da kupe, jer su sredili to svoje pitanje.
Odnos sa SAD-om- da li je i kod njih
zastupljen američki san ili su oni više nacionalisti?
Meksikanci su
ogromni nacionalisti, ali dobronamerni. Oni sve svoje hvale-Meksiko je najlepša
zemlja na svetu, što nije baš pogrešno, zaista je jako lepa zemlja, život je
najlepsi, hrana je najlepša, sve što je meksičko-lepo im je... I ponosni su na to...
Prema Americi imaju
dvostruki odnos... Amerika prema celoj Južnoj Americi ima taj odnos-patio trasero-zadnje dvoriste... Otpor i zavidljivost-ekonomske
probleme, socijalne, čitav deo ruralnog Meksika je siromašno, najveći deo emigrira
preko meksičke granice rio grande, mada ima i iz drugoh država. Formalno, kroz
spoljnopolitički odnos-oni su dobri sa Amerikom- nemaju sukob, niti postoje neke pretenzije,
to su nekakva sećanja, sredina 19. veka-teritorije koje su bile Meksičke i
neodbranjive- i ekonomski zaostale i prazne i SAD je anektirala neke teritorije
i neki i dan danas sanjaju da su im Amerikanci nesto dužni, ali to su marginalne
priče.
Najveći problem sa SAD-om je oko emigranata, znači taj status koji
meksicka vlada vrči pritisak na meksičku vladu-da popravi status emigranata, sad je Obama i doneo
zakon da ti sin indocumendados, dobiju dokumente, da se integrišu... Olabavila
se politika prema SAD-u, ali i to zavisi da li su republikanci ili demokrate... Ta veza je
ogromna izmedju Amerike i Meksika, Meksikanci se mnogo manje adaptiraju na
američki način života nego neki drugi useljenici, to je jedna imigraciona
zemlja, Meksiko je blizu, pa se stalno vraćaju, manje se priklanjaju tom načinu
života, teže se integrišu od drugih imigranata koji su došli tu da bi postali
Amerikanci, oni ne odu tamo da bi postali Amerikanci-oni odlaze da rade, ali
ostaju Meksikanci, to se menja sa nekoliko generacija... U političkim sukobima
su bili na strani Kube i vole Kubu i navijaju za Kubu... Ali ne ulaze u
direktne sukobe sa Kubom
Da li je Meksiko krenuo uzlaznom putanjom, kada je
Klinton rešio meksičku grešku, kad su potpisali naftni sporazum?
Ja mislim da
jesu-To su tri zemlje-Meksiko, Kanada i SAD, neki su kritikovali sporazum. Jer je reč o
nekim poljoprivrednim kulturama kao što je npr. kukuruz (maiz-akcenat na i),
osnovna hrana, tortilje se originalno prave od kukuruza. Američka država
strašno mnogo subvencioniše kukuruz i onda je taj meksički kukuruz počeo da
propada, jer je postao nekonkurentan. Meksiko ima problem prejakog suseda,
u svakom pogledu. Taj sused je prejak i u nauci i u trgovini i u naoružanju.
Taj odnos je na ljudskom nivou ambivalentan- sa jedne strane masovno
emigriraju, a sa druge starne imaju osećaj zavisti, pomalo i antagonizma, ali
na formalno-medjudržavnom nivou to se ne vidi.
Kina je sila koja
raste, videćemo šta će tu biti.
Kina nije toliko
globalna sila za razliku od Amerike.
Meksiko je npr.
poznat po proizvodnji
nakita (Katekas), oni uzmu neku ogrlicu iskopiraju I prodaju za džabaka. Kina
ima jeftinu radnu snagu, a Južna Amerika ne može tu da konkuriše, jer iako su
te zemlje u razvoju, mada sada Meksiko spade u sednje razvijenu zemlju, ali ne
moze tako malo da plati svoje radnike, kao sto to moze da radi Kina.
To nije triling, to je čisto trgovinski sporazum. Kina je uništila
tekstilnu industriju u mnogim zemljama, svuda je kinesko djubre, sad u Parizu
za dobar materijal morate mnogo da platite, Kina je uničtila srednjeklasne
cene, u Veneciji izlozi izgledaju kao da ste u Kini…
Konekcija sa Srbijom- Kad ste
se vratili iz Meksika rekli ste da su kod njih počele demokratske promene,
otprilike u isto vreme kao I kad smo mi srusili MIloševića. Postpetooktobarsku
Srbiju ste osudili na neuspeh, je l I Meksiko može da se označi kao divlje
drustvo, jer I njima ta tranzicija nije uspela, ili su oni napredniji od nas u
demokratskim promenama kad se povuce paralela?
Oni su u stalnoj ekonomskoj tranziciji… Ali, dostigla je neku ekonomsku
razvijenost, te 2000 .g ona ima vec 8000 dolara po glavi stanovnika, dohodak…
Sad I više, sigurno. Ali je
distribucija nejednaka I to vam upada u oči, postoji ogroman broj sirotinje,
koja nema nikakve šanse I potpuno zatvorenu bogatu elitu, koja u stvari, ima
velike posede, kuće, tamo ima 15 sluga, 20 soba, kao naše Dedinje, ali kada biste to digli na n-ti stepen.
Visente Foks je tada
dosao, oni imaju prredsednički sistem, imitiraju SAD…Kao što mi imamo
parlamentarnu demokratiju, a ni malo ne ličimo na Englesku, tako I tamo… Ima
neki diktator ili izvršna vlast koja tu komanduje… Ili neka autokratija, ili kriping-poluautokratija…
Sem možda Kostarike I Urugvaja, donekle I Čilea, koje imaju demokratsku tradiciju.
To su demokratje na najnižem nivou, ali su kontrolisane “iza”, imaju
netransparentnost u pogledu bogatstva, kriminala, korupcije…Imate toliko
nejasnih moći… A, centralno pitanje je pravosudje… To su zemlje kao što je naša,
koje tu glavnu infrastrukturu liberalno sredjene države, ustavno pravne nije
uspela da postigne
Tamo su neki zaštićeni, privilegovani, ali izvori socijalne strukture
nisu identični kao ovde, izraženija je ekonomska moć, a kod nas je viče
izražena politička moć, izvor privilegija nije isti. Tamo je policija kao I kod
nas (Stefanović)- nema je. Oni ništa ne rade. To su lenje bube. Oni koji imaju
para imaju svoje privatno obezbedjenje. Neće da plaćaju porez I zato je ta socijalnastruktura
tako kruta. Neće da solidarno dele niti za obrazovanje niti za policiju, to su
debelani koji se ne trude.
Čudila sam se zašto je najbolja hrana u hotelima, I zašto bogataši retko
sede u restoranima?
Sigurnost, bezbednost je
veoma niska… MIlutinović koji je uveo Meksiko na mundijal, on je tamo popularan,
kaže da nikada nije izašao sa svojom ćerkom, jer je kidnaping I ucenjivanje
rasprostranjeno. Srbija, I pored nedostataka liči na Evropu, a ono tamo ne liči
na Evropu.
To je jedna izvezena
Evropa, ta kolonijalna struktura se održala.
Ja s m jedanput parkirala
kola u luksuznom kraju gde sam stanovala I samo sam trknula u samoposlugu da kupim nešto,
kad je izašao neki koji tu ima kuću I lupao sekirom po mojim kolima, policajci
to gledaju I smeju se… Oni ne znaju ko je on, kao kod nas, kad zaustave dzip,
ovaj ga otera u tri lepe, policajac se povuče, uplaši se, I pusti ga… Tamo je
to masovno… Za razliku od SAD gde je policija sila.
A, jel ste se plasili pre odlaska tamo, je l vam neko rekao- šta ćeš
tamo?
Nesigurnost jeste
velika, I u dobrom kraju možeš da nastradaš, kriminal tamo postoji u dva
oblika- organizovani kriminal, a imate I ulični, koji je razvijen. Kad imate
masovnu marginalizaciju, onda imate visok ulični kriminal. U ambasadi smo imali
upad, uzeo je sa čiviluka dronjavi džemper, od moje sekretarice Alme, koja radi
tamo 20 godina, I neki razdrndani radio… Španski ambasador je čekao tadašnjeg
kralja Huana Karlosa I Sofju na aerodromu I oni su na putu za aerodrom,
zaustavili kola I njegovoj ženi poskidali sat i nakit. Uvek ti kažu- ne nosi
neki vredan sat.
Partido revolucionar je
partija koja je bila godinama na vlasti, ona je bila hegemona, bilo je I drugih
partija, ali ona je bila najdominantnija, sveprisutna. Usisavala je sve. Ona je
leva. Pod znacima navoda. Imate tu drugu , revolucionare demokratiko, koju je
tada vodio Lopez Dobrador, posle su mu smestili, isto kao I ovde. I treća je
liberano desna partija PAN iz koje j bio Visente Fox, posle sedemdeset godina
je došao na vlast. Ali, nisu oni imali pad Berlinskog zida, npr. Komunizam pa da
je odatle proizašlo novo državno uredjenje … Te dve tranzicije nisu iste… MI smo oborili tada MIloševića, a oni su
izvojevali da Visente Foks dodje na vlast nakon sedamdesetogodišnje dominacije
partije partido revoluc. Ali, drugašiji su problemi.
Koliko su Meksikanci zaljubljenici u svoju istoriju I u kojoj meri su
nacionalisti?
Nisu agresivni
nacionalisti, već više u formi patriotizma, dok je na Balkanu nacionalzam uvek
izražen kao netrpeljivost prema drugome, imaju tenziju sa SAD, ali ne mrze
nikoga.
Koje su njihove predrasude o drugima, ili o sopstvenom društvu, da li
ste primetili neke?
Npr. Njihov nacionalizam
je neka vrsta samozaljubljenosti. Drže do kulture I istorije.
Oni koji žive boljim životom
su ponosni na svoju kulturu, marginalizovani I siromašni ne razmišljaju
preterano o tome. Meksiko, ipak, izdvaja dosta za kulturu- muzeje, održavanje
spomenika…
Dosta lokacija je uvršteno u svetsku kulturnu baštinu, 2010.
god je I njihova kuhinja uvrštena na Uneskovu listu. Festivali se održavaju.
Tamo je život zanimljiv, živahan, ima mnogo sunca, toplih dana, ne trebaju vam zimski
kaputi… Ljudi su ljubazni, I da ne znaju pokušaće da ti objasne I pomognu.
Istovremeno su dosta interesno orijentisani, I prijateljstva su im, milsim,
dosta interesno orijentisana… Opet, to može da bude utisak stranca, ali ne može
da se generalizuje.
A, da li ste vi imali neku sliku pre nego što ste otišli I šta se u toj
slici promenilo kada ste iskusili život tamo?
Nisam baš imala unapred
pripremljenu sliku, imala sam neko iskustvo već sa J. Amerikom, jer sam već
bila tamo- za mene je najšokantnija bila nejednakost I siromaštvo, koje bode oči.
Zbog toga je priča o L.
Americi na jedan romantičan nacin neistinita. Neprekidno su desne konzervativne
ideologije na vlasti, jer ih podržavaju bogate porodice. Kad god želi neko
nešto da promeni, ovi što drže hacijende, ga prijave da je on neki komunista
koji je tu došao, tako da su promene gotovo nemoguće, u zemljama L. i Centralne
Amerike.
U Meksiku ako neko
pobedi na izborima, nacrtaće sebi platu koj želi, kontrola je niska, to je
paralela sa Srbijom, institucije ne postoje,a društvo je nedovoljno jako…
Kultura- koje pisce njihove volite, pozorište, bioskop?
Fuentes- umro je skoro,
Markes je živeo u Meksiko Sitiju, Ruf, Pedro Parabo, liči na Kafku… Imaju dosta
dobru književnost, jako pozorište I kinematografiju. U kulturno-umetničkom domenu su poprilično
jaki. Razvijeniji su nego Srbija npr. Po tome- što ne postoji posluga u kojoj
nemaš garazu, ti ovde stalno nemaš gde da se parkiraš… Tamo ne mozeš da sazidaš
ništa, a da ne sazidaš garažu… Model koji su usvojili, pogotovo na severu, je
da su razijeniji. Imali su dovoljno para da to urade. Ekonomski oni dosta
napreduju, ali još uvek je njihova srednja klasa dosta slaba, masovno siromaštvo
veće nego što je jaka srednja klasa.
Srbija je neuporediva sa
ostalima, devedesete-ratovi, tandarija opšta.
Prosečna plata je u
Makedoniji I u CG i u BiH veća od srpske plate.
Zvezdana Babel I Marina Todorović